Andrić, majstor reči i stila, pripovetkama, uključenim u ovaj izbor, oslikava sudbine ljudi, unoseći u njih svoja lična egzistencijalna i spiritualna traganja. Upravo ovakvim odabirom pripovedaka, počinje od malih ljudi, odnosno od dece, pri čemu razmatra njihova razmišljanja, postupke, kao i njihova kasnija sećanja na njih. Andrić, psiholog duše, naglašava kako se čoveku još od malih nogu nameću problemi, koji su za njega najveći, čak i kada su neprimetni.
I svako kasnije prisećanje na njih narušava uobičajenu homeostazu duše, unoseći osećaj patnje i otuđenosti. Govoreći o problemima, objašnjava ih kroz figuru deteta: „Mali ljudi, koje mi zovemo „deca”, imaju svoje velike bolove i patnje, koje posle kao mudri i odrasli ljudi zaboravljaju.”
Razmišljajući o odrastanju, autor je pažnju pridavao dečjoj znatiželji za odraslim svetom, kazujući o detetovim unutrašnjim sukobima, koje izazivaju, pre svega, čvrsta odluka i strah pri koračanju ka nečemu novom. Naslov ove zbirke odašilje piščevu neizmernu ljubav prema pisanoj reči, što je i vidljivo u sledećem odlomku: „A knjiga, to je bila velika strast i velika muka naših mladih godina. Ona je bila i ostala velika želja mog detinjstva.”
Unoseći u pripovetke ponešto autobiografsko, Andrić je čitaocu pružio razumevanje i omogućio mu da se oseti bezbrižnije dok putuje ka svetu odraslih.
Dodaj komentar
Prijavi se