"Zakon pijenja je isti kao i zakon ljubavi: bilo kada, bilo gde, bilo kako. Međutim, i ovamo i onamo važne su sve okolnosti. Prema prirodi vina treba odabrati godišnje doba i doba dana. Postoje lenja vina, koketna vina, brbljiva vina, tragična vina. Najveća je neosetljivost, na primer, piti dramsko vino na prijatnom porodičnom ručku. Isto tako je neukusno na zvaničnoj gozbi piti razbludno vino. Ako si sam i napolju, uvek traži perspektivu; vino voli visinu i vidik, i voli da gleda odozgo..."
- B. Hamvaš
Hamvaševa filozofija vina je „molitvenik za ateiste“, za one siromašne duhom kojima je potrebna pomoć kako bi okusili stvaran, realan život. Tako specifičnom auditorijumu autor se obraća čista srca, vedro i jednostavno, ali direktno i, često, ne birajući reči kojima karakteriše one ispunjene zabludom, strahom i samoobmanom. Ne želeći da ih nasilno menja i podučava, Hamvaš se opredeljuje za suptilniji književni i filozofski diskurs – za satiru kao osnovni ton, za metaforu, metonimiju i simbol
kao pesnički izraz, za izvođenje dokaza i logičko zaključivanje kao filozofski pristup.
Ta čudesna i neponovljiva Hamvaševa alhemija, mešavina poetskog, egzaktnog i spekulativnog, u stanju je da nenasilno, gotovo nadčulno preobrati i najortodoksnije nevernike, vodeći ih nepogrešivo ka cilju – ka samospoznaji i oboženju, ka „spiritualnoj esenciji Jednog“. Kompoziciona struktura „Filozofije vina“ zasnovana je na tri ontološke celine.
Kod Hamvaša ovo trojstvo dobija viši smisao: „svaka dobra knjiga raščlanjena je na tri dela“, trojka je „savršena deoba“ , a i „broj vina je trojka“. Sklon izvođenju logičkih zaključaka, pisac ide dalje u objašnjavanju dubljeg značenja broja tri. U igru, verbalnu i intelektualnu, koja ima prizvuk čarolije, ulazi sada planeta Saturn kao „simbol velikog primordijalnog rajskog poretka“ – kada je svako biće i svaka stvar bila na svome mestu i kada je nepomućena sreća vladala svetom.
Ova planeta povezana je sa trojkom koja označava meru, a samim tim i sa vinom koje uzdiže čoveka iz sveta poremećenih vrednosti, haosa i entropije u univerzum reda, sistema i sklada, u „poredak zlatnog doba“. Red je ključ uspostavljanja smisla, put ka Jednom i Jedinstvenom. I tako neprimetno uranjamo u filozofiju vina.
Dodaj komentar
Prijavi se