Knjiga ,,Sokakom do uspomena’’ njiše se između sekvenci memoara, autobiografije i romana u pričama.
Junaci priča ,,Sokakom do uspomena’’ su ljudi koji imaju svoje svetle i svoje tamne strane, koje izlaze na videlo u sasvim običnim, ali i u neobičnim i kriznim situacijama.
Načelno, knjiga pripoveda o životu i smrti, ljubavi i mržnji, poverenju i nepoverenju, a u mreži tih “velikih” tema koprcaju se i hvataju brojni indikatori malih, ljudskih priča i reperkusija koja društvo ostavlja na pojedincima čija tamna, ali neminovna strana ponekad iznenadi i izbezumi i njih same. Onako kako to samo život ume da režira. Ponekad lepo, a veoma često i manje lepo. To su junaci priča ,,Sokakom do uspomena’’- Vidak, baba Savka, čistačica Šefika, Dominka i Hasna, majka
Spasenija, djed Todor Marković, strina Radojka, i mnogi drugi… i te kako osetili na svojoj koži. Osetili su i svu lepotu, i svu bol postojanja.
Ono što je bitno jeste da su sve priče iz knjige istinite i da su svi ti ljudi, bez obzira da li su nazvani pravim imenima ili ne, nekada postojali, odnosno da neki od njih i danas postoje i žive. Pišući ove priče, autorka je imala želju da sav svoj doživljaj, sliku, emociju i empatiju koju oseća prema prema svom rodnom gradu i sudbini običnog čoveka prenese na list papira i na taj način ih pohrani u kolektivno sećanje. Pri tom je u svim pričama nenametljivo utkala i autobiografske elemente,
kao i neka stvarna sećanja i slike koje je vezuju za kraj u kojem je rođena i odrasla, kao i ljude koji su bili deo njenog života, sačuvavši ih od zaborava.
Dodaj komentar
Prijavi se