Pred nama se nalazi zbirka pesama Vladislava Petkovića Disa, pesnika sanjara, slutnji i iracionalnih vizija. Tačnije, pred nama je izbor pesama iz njegovih objavljenih zbirki. Priređivač se odlučio da ovu knjigu započne izborom pesama iz Disove prve zbirke – Utopljene duše, ne izostavljajući nijedan njen deo. Tako se na samom početku nalazi Prolog, koji počinje antologijskom pesmom Tamnica.
Ona je predočena kao mala kosmogonija, izgrađena na osnovu tri motiva – tamnici, zvezdi i očima, koja objašnjava traumu rođenja, život kao pad, ali i čovekovu egzistenciju. Naredna četiri dela pomenute zbirke su: Kuća mraka, Umrli dani, Tišine, Nedovršene reči. Zbirka Utopljene duše završava se epilogom San i antologijskom pesmom Možda spava, koja oslikava Disovo potonuće u iracionalno, u pokušaj objašnjenja čovekovog početka života. Budući da je bio opsednut smrću, ništavilom, bolom, očajem,
život je video kao tamnicu, te je u svojim stihovima pesimista i poetičar patnje.
U ovoj knjizi nalaze se i pesme iz njegove druge zbirke – Mi čekamo cara, koje predstavljaju pesnički imperativ istoriji i pravo oličenje rodoljubivih pesama, u kojima je, takođe, neizbežna komponenta smrti. U pesmama iz poslednjeg ciklusa, u kojima Dis otovreno govori o svojim bolima u izgnanstvu, pesimizam je dostigao vrhunac, što je i uočljivo u pesmi Među svojima, gde Dis čezne za običnim ljudskim stvarima, za ženom i decom. Njome se zatvara ova knjiga prvog srpskog pesnika sa izuzetnim
metafizičkim, transcedetalnim i spiritualnim svojstvima.
Dodaj komentar
Prijavi se