Iz simbolističkog nasleđa razvio se najveći nemački pesnik Rajner Marija Rilke, koji u svojoj poeziji neguje impresionističku muzikalnost i čulnost. Iako je iza sebe ostavio obimno stvaralaštvo, ono ipak zahteva raščlanjivanje na periode.
U prvom periodu svog stvaralaštva, odnosno u najkraćem periodu, nalaze se stihovi obeleženi naturalističkim i impresionističkim elementima, sa dodatnim socijalnim motivima. U ovoj fazi Rilke oseća da čitaoca zamara mnoštvom slika, predstava i osećanja, pa stoga odlučuje da piše stihove, u koje će uneti nešto sasvim drugačije.
U drugoj fazi, odnosno u fazi predmeta, u njegovim pesmama subjektivnost je najmanje vidljiva i jedan njen deo se pretvara u predmet i kazuje zbivanje o objektu, ali koje se odnosi na čoveka koji posmatra predmet. Sada u žiži interesovanja nije više opis i izgled samog predmeta, nego njegov unutrašnji lik i način egzistiranja.
U fazi svejedinstva, odnosno u trećoj fazi, pesnik se kroz svoje pesme pita o ljudskom bivstvovanju uopšte, te je sada njegova poezija zrelija, zagonetnija i potpunija. Ove pesme imaju mnogo toga zajedničkog sa ekspresionizmom, pri čemu pitanja o ljubavi, smrti, postojanju, prolaznosti uvek ostanu neobjašnjiva.
Ipak, Rilke je sigurno najveći nemački poeta, koji je u svojoj poeziji najviše pažnje posvetio egzistencijalnim i univerzalnim istinama o životu, sreći, ljubavi i smrti, zbog čega njegove pesme, i dan-danas, bivaju dovoljno snažne da pokrenu čoveka i da ga ne ostave ravnodušnim prema filozofskom iznošenju važnih istina o čoveku.
Dodaj komentar
Prijavi se