Povratak
Miris bora donosi mi spokoj
I trenutke božanstvenog mira
I dok slušam vetar u granama
Čini mi se kao da on svira
Tim fijukom što visove krasi
Pa po moru pravi meku penu
I galebu pruža gostoprimstvo
Ta slika se pojvi u trenu
I jedro se tad pojavi belo
Što sa sobom beli trag ostavlja
Natoj vodi koju lako seče
Što kida se pa opet nastavlja
Tada vidim tvoje lice vedro
Izdvojena stojiš iznad hridi
i posmatraš usamljeno jedro
Koje jedva može da se vidi
Dok se jedro sve više primiče
S jakim vetrom na moćnom talasu
Oseti se treptaj što izmiče
U uzdahu i u tvome glasu
I ruke se tada same stegnu
I uzvik se tad iz grla krene
Želje tada daljinu dosegnu
Ka putu se pogled tad okrene
A dok pogled usmeren je bio
U oku se svetlost zasijala
Jer na putu što se pust pružio
Prilika se jedna ukazala
Dodaj komentar
Prijavi se