Josip Broz je dobro znao da je Ante Pavelić: advokat koji je branio komuniste pred sudovima u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca; osnivač terorističko-separatističke organizacije koja je po svaku cenu želela Hrvatsku izvan bilo kakve zajednice sa Srbima; osnivač i poglavnik separatističko-terorističke organizacije „Ustaša“; italijanski štićenik i nemački pouzdanik.

Broz i Pavelić upoznali su se u danima kada je komunistima suđeno 1928. godine u Zagrebu. Mada ima naznaka – u originalnim beleškama Ustaške nadzorne službe koje se čuvaju u Arhivu Hrvatske, a prepisi u nekoj od agencija u Beogradu – ipak je teško poverovati da su se sreli 15. jula 1942. godine u jednoj od vila na Tuškancu u Zagrebu, u prestonici Nezavisne Države Hrvatske.

Pouzdano se zna da je Pavelić prilikom bekstva iz Zagreba 8. maja 1945. godine poverljivim ljudima ostavio onaj automobil marke „mercedes“ koji je dobio na poklon od Adolfa Hitlera. Taj poklon nešto kasnije predat je Brozu, koji se u njemu provozao Zagrebom pozdravljan od brojnih građana (Život u NDH – fotomonografija [1941–1945], Jutarnji list, Zagreb 2014, 90).

Šta je tu bilo čudno kada su i Pavelić i Broz, svako na svoj način, radili za Hrvatsku? Pavelić je radikalno smanjio broj Srba, Broz je nametnuo zaborav na zločine!

„Ovaj skroman rad posvećen je junacima Blagoju Jovoviću, Milu Krivokapiću i malobrojnoj grupi srpskih emigranata u Argentini, koji su 1957. godine u Lomas del Palomaru izvršili atentat na zloglasnog ustaškog poglavnika i ratnog zločinca Antu Pavelića.

Oni su svojim delom kolektivno stali „nogom za vrat“ jednom od najvećih krvoloka iz Drugog svetskog rata i ispunili moralnu obavezu koju su osećali prema stotinama hiljada žrtava logora smrti Jasenovac i drugih ustaških gubilišta, ostavivši junački primer i putokaz potomstvu kako se brani ljudska čast i ispunjava dužnost prema svome narodu i Otadžbini!“ - autor