Rick Dockery bio je zadnja violina u momčadi Cleveland Brownsa, treća zamjena za vođu navale, i gotovo nikada nije dobivao šansu zaigrati u početnoj postavi. No, u odlučujućoj utakmici NFL-a protiv Denvera, na iznenađenje mnogih i negodovanje sviju, Rick će dobiti šansu. Sa sedamnćst bodova prednosti i samo jedanćst minuta prije kraja utakmice, rizik i nije velik, složit će se svi zaljubljenici u ovaj sport, navijači Brownsa pogotovo. I pogriješiti. Rick će u samo nekoliko minuta napraviti neviđeno i prezentirati vatrenim navijačima, svojim suigračima i suparničkoj momčadi ono što bi se bez oklijevanja moglo nazvati najgorim nastupom u povijesti NFL-a. Od osrednjeg igrača do potpunog sportskog debakla proteći će tek nekoliko sati i Rick će postati javno ruglo, predmet sprdnje izbačen iz momčadi. Pametnome bi to bilo dosta da shvati kako taj sport možda i nije za njega, no Rick je sastavljen od tvrđeg materijala. Sve što u životu zna raditi jest igrati američki nogomet, pa ne namjerava od njega tek tako dignuti ruke. Rick će stoga svom agentu Arnieju dati nemoguć zadatak – pronalaženje momčadi u kojoj će se naći mjesto za njega. Arnie ga neće iznevjeriti i uskoro će ga s ponosom izvijestiti kako je našao savršenu momčad za njega. Momčad u kojoj bi, nevjerojatno, Rick mogao zaigrati u početnoj postavi. Momčad u kojoj bi njegove sposobnosti napokon mogle doći do izražaja. Momčad Pantera u Parmi, u Italiji. Jer, američki se nogomet, suprotno od onoga što mu ime govori, ne igra samo u Americi. Talijani ga, primjerice, (iako samo poneki) s jednakom strašću igraju i u svojoj zemlji. A Pantere očajnički priželjkuju bivšeg igrača NFL-a – bilo kojeg igrača – u svojem sastavu. Tako će Rick, dok se na obzoru, naravno, ne pojavi bolja ponuda (i ne okonča tužba za dokazivanje očinstva podignuta protiv njega), spakirati kovčege i uputiti se u Italiju. Iako ne zna ništa o Parmi. Ne zna čak ni gdje je.