U ovoj knjizi nalaze se izvanredna dela velikana srpske književnosti – Ive Andrića. Kratki roman prstenaste strukture, Prokleta avlija, otvara ovu knjigu, prikazujući izuzetan način Andrićevog pripovedanja. Predstavljajući istoriju na drugačiji način od višegradske, sarajevske i travničke hronike, nailazimo na centralnu priču o DŽem–sultanu, zasnovanu na istorijskim činjenicima. O njoj nam govori Ćamil, jedna od uspomena fra Petra. Oslikavajući pri tom prostore Proklete avlije, pisac kao da
odašilje poruku da je ceo prostor, pa i svet ograničen, ali i da je neka vrsta tamnice. Ipak, u tom ograničenom vremenu postoji nešto večno, nešto što traje. To je, svakako, Prokleta avlija, čije zidine odišu ljudskim sudbinama. To je Avlija, koja „živi sama za sebe, sa stotinu promena, i uvek ista.”
Most na Žepi, pripovetka napisana u trećem licu, oličenje je Andrićeve najbolje priče, koja opisuje nastanak mosta i njegovo trajanje. Most je nastao iz nesanice, samoće i očaja vezira Jusufa, jer se u njemu rodila misao o prolaznosti svega onoga što je ljudsko. Probudivši želju za očuvanjem svojih korena, odlučio je da sagradi građevinu nad rekom Žepom, s ciljem prisećanja na njega i njegovo poreklo. Neimar je sagradio most, koji je poput vezira i neimara – usamljen. Ovom pripovetkom pisac
je želeo da prikaže propast moći i slave, ali i da ukaže na važnost i trajanje materijalnog, naročito onog što će služiti budućim generacijama.
U Ex Pontu, razgovoru sa dušom, nalaze se piščeva promišljanja o važnim egzistencijalnim pitanjima pojedinca. Kroz delo je predočeno autorovo lično iskustvo, u nastojanju da se lirskom monologu pridoda značenje filizofsko–poetske istine, a da se time zadrži fabulativno–narativna osnova koja govori o stanjima jednog zatočenika. Ova knjiga pesama u prozi sadrži tri ciklusa, u kojima Ivo Andrić, kroz pesme, razrešava borbu sa traumom, izazvanom tamničenjem. U Epilogu, u razgovoru sa Bogom,
lirsko biće, bogatije za jedno sumorno iskustvo, iskoračilo je iz sebe i zakoračilo u svetlinu trajanja, odlučivši da živi.
Dodaj komentar
Prijavi se