Milisavljev imenik - roman o nestajanju i opstajanju.

"Izuzetno dobro napisan i komponovan roman – o genezi i grananju srpskih porodica u rasponu od međuratnih vremena do našega doba. Jedan akter ove hronike rođen je u Nemačkoj – unuk Milisava iz Srbije, a sin Nemice. Fudbaler u Nemačkoj može imati zanimljivo osećanje pripadnosti srpskoj naciji i duhovnosti… Roman ima modernu strukturu. Priče se granaju po principu telefonskog imenika i organizuju u nekoliko narativnih planova u koje se ”ugrađu ju” elementi obimne građe iz raznih oblasti. Pripovedanje sadrži i motoiv urbane usamljenosti i na trenutke prerasta u prave eseje o starenju, a, zahvaljujući piščevoj erudiciji, oblikuje složen i efektan romansijerski projekat." - Dragan Lakićević

"Milisavljev imenik je zapravo galerija likova najraznovrsnijih osobina, profesija i društvenih položaja sa samo dvije zajedničke crte – svi su na neki način obilježili život glavnog junaka Milisava i svi su mrtvi. Njihove životne priče kojih se Milisav sjeća listajući svoj stari imenik djelići su mozaika ljudskih egzistencija, marionete u rukama sudbine koja se s njima ponekad tako surovo poigra. Portreti preminulih, vjerovatno i od svih zaboravljenoh likova, slikani na kraju Milisavljenjvog poodmaklog životnog puta, poslužili su za možda i hiperboličan izraz kontrasta koji dominira cijelim romanom – mladost i starost, prošliost i sadašnjost, ljepota i ružnoća, život i smrt. U ovim dualizmima i stoji paradoks usahnuća životnih snaga i propadljivosti čovjeka, čija misao s godinama sve više biva ztagledana s onu stranu rijeke Lete, preko koje svi jednom moramo preći.

Zato je autorova glavna briga kako se oduprijeti nestajanju i naći sjećanje posle zaborava. Produženje sopstvene krvi i nastavak loze je možda jedini način da živimo nakon života; toga je svjestan i Nedeljković čiji glavni junak produžava sebe i postojanju svojih sinova i unuka koji su proširili trag njegoive porodice po bijelom svijetu – Americi, Njemačkoj, Rumuniji. Tu je, samim tim, i ona druga preokupacija, ne više individualna – očuvanje nacionalne svijesti, osjećaja pripadnosti svojim korjenima a ne nečijim tuđim. Opominjuće djeluje duhovita opaska: Neću da mi unuk bude Johan pa makar bio i Gete." - Filip Ivanović