Latinica / Ćirilica

Izaberite boju:

USD EUR

Kalendar mog detinjstva 1. deo

Cena : 1.700,00 RSD
Količina:

"Ako su o detinjstvu, znači, ponešto već rekli Ljermontov ili Bernard Šo, Felini, Nušić ili Bilo Koji Od Tih Promućurnih Čičica, teško da bih ja tu imao šta da dodam. A opet, ovo je moja priča, baš me briga, gde ću to reći ako ovde neću" – ovako sam Balašević najavljuje svoju novu knjigu

Citati iz knjige:

Po meni, dakle, dani detinjstva su skriveni dragulji koje u gomili bezvrednih staklića rasutih po modrom plišu naših uspomena obično počnemo otkrivati tek kad nam život natakne sajdžijsku lupu sredovečnosti. Tek tad punim sjajem zablista neki nebrušeni dijamant rose na zvonu ćaletovog bicikla položenog u smaragd deteline kraj kanala, i visokokaratna pozlata zalazećeg sunca bljesne na prozoru voza koji upravo polazi ka moru, kao na starom medaljonu…

Ovo možda i jeste priča o detinjstvu, ali je ipak piše neko ko već izvesno vreme nije mali, i ne pada mu na pamet da ovu lepu rečenicu upropastim parolom da ljubav uvek pobeđuje. Ne pobeđuje, nažalost, gotovo nikad, ali da se bori, bori se, i to ne samo da se ne može osporiti, nego uz malo dobre volje čak može proći i kao sasvim solidan kompliment.
– Ne sine, ljubav ne pobeđuje… Ona je samo… Nepobediva… Pa to ponekad brkaju.
Mama je imala savršen tajming za pouke, uvek je umela da iz vitrine izvuče knjigu koja se u tom trenutku najbolje uklapa uz moj jastuk, ali pomenutu rečenicu, dirnuta nekim crno-belim filmom sa Ritom Hejvort, izgovorila je dok još nisam bio dovoljno odrastao da je razumem…
Srećom, bar sam bio dovoljno odrastao da je upamtim.

***

Rođen sam hiljadu devetsto pedeset i neke, i nakon toga sam više od decenije sa velikim uspehom bio Dečak. Pokušavao sam da ostanem Dečak i nakon detinjstva, onako „na crno“, kadgod je to bilo moguće, ali svet ponekad ume da bude vrlo neprijatan prema onima koji se ne odreknu svojih klikera…

***

Kad ti je šest, četrdesetogodišnjak je za tebe Nešto Svemoguće, kad ti je šesnaest, pedesetogodišnjak je za tebe Nešto Nemoguće, a kad ti je šezdeset, obično ostaneš i bez tog svog Orijentira U Vremenu, i bez rime koja bi nastavila niz?
Ali bez brige…
Sve bolje se nosim sa Iskustvom…

***
Neke stvari ponekad potisnemo duboko u sebe, ali mnogo češće ih drugi potisnu duboko u nas.

***

– Da slikam april, verovatno bi mi zafalilo zelene?
Čuvaj mi, Bože, mog deda Đuru, najstarijeg dečaka kog sam znao. Umeo je da se zagubi i u proleću, a da neće na onolikom Nebu.
Odmaravao je olistalu krošnju očarano, kao da taj stari kesten nije oduvek tu, nego je iznenada banuuo na ugao njihove ulice? Umeo je tako da se zagleda, u ptice, oblake, šlepove u prolasku, i naravno da su ga amateri pogrešno sažaljevali što ne pripada vremenu u kom živi, umesto da mu se dive što vreme u kom živi pripada njemu.

***

I tog jula je na radiju dizana panika o nezapamćenim vrućinama koje nailaze…
– Ne lupetaj koješta, otkud bi ti mogao i znati da su to baš te, kad su “nezapamćene”?
Deda Lazar je obožavao da se prepire sa svima, ali na tog spikera je imao poseban pik. Ne bi čovek dospeo da dovrši rečenicu, a već je bio zasut drvljem i kamenjem…
– I bolje me nemoj vući za jezik da ja počnem da pričam o “zapamčenim vrućinama”! Di si ti bio dvaes’ druge, treće… Kad su i cuncukreti bežali u `lad, zamlato jedna!

– Vidi… Otkad je sveta I veka, juli-mesec je i sparan i vreo, i ako bude sve ko što treba, takav će i ostati. E, sad… Ko će ga trpeti, a ko će u njemu uživati, to je već nji’ova stvar.

***



Read more http://balasevic.in.rs/djordje-balasevic-kalendar-mog-detinjstva-citati/

Čitaj dalje

Detaljne informacije o knjizi:

Autor: Đorđe Balašević
ŽanrBeletristika (domaći pisci)
Izdavač: Balbelo
ISBN:978-86-81028-02-5
Br. strana:168
Povez:Tvrd
Jezik:Srpski
Pismo:Latinica
Format:22cm
Datum izdavanja:2017.
Dodaj u listu želja Preporuči prijatelju

Kalendar mog detinjstva 1. deo

Cena : 1.700,00 RSD
Količina:

"Ako su o detinjstvu, znači, ponešto već rekli Ljermontov ili Bernard Šo, Felini, Nušić ili Bilo Koji Od Tih Promućurnih Čičica, teško da bih ja tu imao šta da dodam. A opet, ovo je moja priča, baš me briga, gde ću to reći ako ovde neću" – ovako sam Balašević najavljuje svoju novu knjigu

Citati iz knjige:

Po meni, dakle, dani detinjstva su skriveni dragulji koje u gomili bezvrednih staklića rasutih po modrom plišu naših uspomena obično počnemo otkrivati tek kad nam život natakne sajdžijsku lupu sredovečnosti. Tek tad punim sjajem zablista neki nebrušeni dijamant rose na zvonu ćaletovog bicikla položenog u smaragd deteline kraj kanala, i visokokaratna pozlata zalazećeg sunca bljesne na prozoru voza koji upravo polazi ka moru, kao na starom medaljonu…

Ovo možda i jeste priča o detinjstvu, ali je ipak piše neko ko već izvesno vreme nije mali, i ne pada mu na pamet da ovu lepu rečenicu upropastim parolom da ljubav uvek pobeđuje. Ne pobeđuje, nažalost, gotovo nikad, ali da se bori, bori se, i to ne samo da se ne može osporiti, nego uz malo dobre volje čak može proći i kao sasvim solidan kompliment.
– Ne sine, ljubav ne pobeđuje… Ona je samo… Nepobediva… Pa to ponekad brkaju.
Mama je imala savršen tajming za pouke, uvek je umela da iz vitrine izvuče knjigu koja se u tom trenutku najbolje uklapa uz moj jastuk, ali pomenutu rečenicu, dirnuta nekim crno-belim filmom sa Ritom Hejvort, izgovorila je dok još nisam bio dovoljno odrastao da je razumem…
Srećom, bar sam bio dovoljno odrastao da je upamtim.

***

Rođen sam hiljadu devetsto pedeset i neke, i nakon toga sam više od decenije sa velikim uspehom bio Dečak. Pokušavao sam da ostanem Dečak i nakon detinjstva, onako „na crno“, kadgod je to bilo moguće, ali svet ponekad ume da bude vrlo neprijatan prema onima koji se ne odreknu svojih klikera…

***

Kad ti je šest, četrdesetogodišnjak je za tebe Nešto Svemoguće, kad ti je šesnaest, pedesetogodišnjak je za tebe Nešto Nemoguće, a kad ti je šezdeset, obično ostaneš i bez tog svog Orijentira U Vremenu, i bez rime koja bi nastavila niz?
Ali bez brige…
Sve bolje se nosim sa Iskustvom…

***
Neke stvari ponekad potisnemo duboko u sebe, ali mnogo češće ih drugi potisnu duboko u nas.

***

– Da slikam april, verovatno bi mi zafalilo zelene?
Čuvaj mi, Bože, mog deda Đuru, najstarijeg dečaka kog sam znao. Umeo je da se zagubi i u proleću, a da neće na onolikom Nebu.
Odmaravao je olistalu krošnju očarano, kao da taj stari kesten nije oduvek tu, nego je iznenada banuuo na ugao njihove ulice? Umeo je tako da se zagleda, u ptice, oblake, šlepove u prolasku, i naravno da su ga amateri pogrešno sažaljevali što ne pripada vremenu u kom živi, umesto da mu se dive što vreme u kom živi pripada njemu.

***

I tog jula je na radiju dizana panika o nezapamćenim vrućinama koje nailaze…
– Ne lupetaj koješta, otkud bi ti mogao i znati da su to baš te, kad su “nezapamćene”?
Deda Lazar je obožavao da se prepire sa svima, ali na tog spikera je imao poseban pik. Ne bi čovek dospeo da dovrši rečenicu, a već je bio zasut drvljem i kamenjem…
– I bolje me nemoj vući za jezik da ja počnem da pričam o “zapamčenim vrućinama”! Di si ti bio dvaes’ druge, treće… Kad su i cuncukreti bežali u `lad, zamlato jedna!

– Vidi… Otkad je sveta I veka, juli-mesec je i sparan i vreo, i ako bude sve ko što treba, takav će i ostati. E, sad… Ko će ga trpeti, a ko će u njemu uživati, to je već nji’ova stvar.

***



Read more http://balasevic.in.rs/djordje-balasevic-kalendar-mog-detinjstva-citati/

Dodaj komentar

Da bi ostavio komentar treba da budeš prijavljen Prijavi se

Povezani proizvodi

Knjige na osnovu tvog interesovanja

Za prikaz knjiga koje će te zanimati potrebno je da se prijaviš Prijavi se Prednosti prijave i otvaranja DK naloga?